(O)blog by Dado

Stare murve

objavljeno 20.8.2017.

Kad čovjek doživi stotku, kaže se da je dugovječan i na rođendane mu dolaze novinari, tv ekipe, pita se za recept tako dugog životnog vijeka i slično. Kad drvo doživi stotku isto je puno, iako znamo da na Pagu ima maslina koje broje i tisuću godina rasta, razvoja i donošenja plodova!?

Ja ću pisati o posljednjoj murvi u mom selu, koja je premašila 200-tu!? Ona je vršnjakinja platana koje je maršal Marmont i njegovi vrijedni vojnici posadili, kad ih je početkom 19 stoljeća, oko 1812. onaj mali s rukom na jetri poslao u osvajanje ove europske zabiti.

Dakle francuski vojnici nisu, kako bi rekli komšije "genocidisali" lokalno stanovništvo, već su širili kultutu i hortikulturu. Osim platana, sadili su u svakom mjestu određene voćke. Recimo u Bukovlju kruške, negdje drugdje lipe i tako redom. Vukmanić i Knez Gorica, u to doba odjeću su izrađivali na primitivan način preradom konoplje, pa su promućurni "žabari", po oba sela zasadili dud ili murve, jer dudov svilac bio je jedini "modni mačak" koji je pomagao u ta teška vremena!?

Odoše Francuzi, došli Mađari, Švabe u nekoliko navrata, Talijani, svakakve vojske su naslanjale puške na te murve, hladile se ispod, djeca se umrljala bezbroj puta njenim slatkim plodovima, a proizvodnja svile i tkanina išla je sve dok standard u sedamdesetima nije izbacio tkalačke stanove iz kuća...Murve su stajale, rađale svake godine, ali bilo ih je sve manje... Ipak, godine su to... Neke je udario grom, druge su srušili jer su im smetale pri gradnji, a neke su jednostavno strunule. Tako je prije zadnjeg rata bilo još tri preživjele murve, da bi dvije nestale u zadnjih desetak godina. Ostala je samo jedna. Posljednja. Nakrenula se jače od kosog tornja u Pisi, ali prkosi svemu. Ona se nalazi uz kapelu svete Ane u Knez Gorici, pa je za zadnjeg proštenja bacala sasvim solidnu hladovinu na hodočasnike. Kaže mi šogor da su u sedamdesetim godinama, kad je bila ekspanzija gradnje, za nju kačili žicu,koju su traktorima istezali... A to je gadna rabota... Žicu oko murve, drugi kraj za traktor, pa povuci-potegni, cukaj-rukaj, dok žica nije ravna ko špica od šestara... I to je preživjela stara murva, kao i zabijanje čavala po njoj, jer je služila kao oglasna ploča, strateški smještena u sredini sela.

Taj, još živi spomenik nulte kategorije, nadživjet će podosta mještana uvjeren sam u to. Vjerojatno joj je ružno, jer su joj svi vršnjaci odavno ili izgorjeli, strunuli, završili u daskama... Točno mogu zamisliti kako s podozrenjem gleda na ove napirlitane lišćem i plodovima ove mlade murve... Uostalom, uvijek su stare murve bile jalne na mlade murve...

Ako vam se učinilo da pišem o najstarijem zanimanju na svijetu, sram vas bilo! Ja, samo poštivam staru murvu! Živa nam još dugo bila!